Sportski uspjesi i neuspjesi

U ne tako davnoj prošlosti Vukovar se s ponosom hvalio da je grad mladih, zelenila i sporta. Godinama su vukovarski sportaši ostvarivali značajne rezultate u bivšoj državi tako da je Vukovar iznjedrio niz reprezentativaca i poznatih sportaša. Sve te uspjehe pratili su jaki gospodarski subjekti, poput „Borova“ i „Vupika“, koji su osiguravali dovoljna financijska sredstva. Rat i razrušeno gospodarstvo mnogo su toga promijenili pa je i sportska slika Vukovara danas znatno drugačija, a i neizvjesno je kakva će biti sljedećih godina.

Vrhunski sport u Vukovaru, barem kada su ekipni sportovi u pitanju, spao je na odbojkašice ŽOK-a „Vukovar“ koje su prošle godine ostvarile najbolje rezultate u povijesti. Vukovarke su bile druge na prvenstvu RH i Kupu RH, iza neprikosnovene Rijeke, a uspješno su nastupale i u europskim natjecanjima. Ne smiju se zaboraviti niti nogometaši HNK-a „Vukovar ’91“, karatisti, šahisti, rukometašice, boksači i mnogi drugi. Međutim, kriza i nedostatak novca rezultirali su brojnim problemima, a situaciju je dodatno otežala i najnovija raspodjela sredstava grada Vukovara namijenjenih za sportske klubove i udruge s kojima je, kako stvari stoje, najveći dio klubova nezadovoljan. Nedostatak novca rezultirao je i da prvotimci NK „Vuteks Sloge“ štrajkaju jer im nisu isplaćena dogovorena sredstva dok je NK „Borovo“ istupilo iz daljega natjecanja u 1. ŽNL.

U gradskom proračunu za 2010. godinu Grad Vukovar  osigurao je 3,4 milijuna kuna kojima treba dodati i dodatnih milijun kuna koja će biti osigurana iz sredstava županije i sponzora. Prema raspodjeli gradskih sredstava, a što je urađeno kroz natječaj Zajednice sportskih udruga, ŽOK „Vukovar“ ove godine trebao bi dobiti 523.000 kuna. U kakvim uvjetima su vukovarske odbojkašice radile govori i podatak da termine za treninge imaju i u 22 sata navečer, ali i da su prošle godine na uzvratnu utakmice u Atenu, koja se igrala u sklopu natjecanja Euro kupa, putovale autobusom u jednom smjeru više od 24 sata. Za HNK „Vukovar 91“ namijenjeno je 280.000 kuna, muški rukometni klub 150.000 kuna, a ženski 100.000 kuna. Karate klub „Vukovar ’91“ iz gradskoga proračuna ove godine trebao bi dobiti 180.000 kuna, a boksački klub „Borovo“ 80.000 kuna. U proračunu su se našli i svi drugi sportski klubovi koji su se prijavili na raspisani natječaj. Većina sportskih klubova zadovoljna je iznosom koji je grad namijenio za sport, ali su nezadovoljni načinom raspodjele i kriterijima koji su donijeli niz nelogičnosti kada su u pitanju dodijeljena sredstva.

Tako su klubovi koji se natječu u istom rangu dobivali znatno različite iznose sredstava, a u oči upada i da su neki klubovi koji u pogonu imaju samo jednu momčad svrstani u isti rang s momčadima koje imaju i škole za mlade te okupljaju na desetke mladih. Nezadovoljstvo kriterijima i načinom raspodjele gradskoga novca možda će konačno rezultirati i sređivanjem stanja i zavođenjem reda u vukovarskom sportu. Koliko je nesređeno stanje u vukovarskom sportu govore i podaci da grad na Dunavu danas ima čak osam nogometnih klubova, ali i niz boćarskih klubova koji su u Vukovar došli s povratkom Vukovaraca u svoje domove. Tu su i neki klubovi čiji se kontakt broj ne može naći niti u telefonskom imeniku, a o nekim sportskim rezultatima ili uspjesima da i ne govorimo. Tu si i stare vukovarske boljke poput klubova koji imaju predznak hrvatski ili srpski. Kako god bilo, svima im je zajedničko da su, kada su u pitanju neophodna sredstva za rad i natjecanja, gotovo u cijelosti okrenuti prema gradu i gradskim novcima.

Vrlo često se i u razgovorima među građanima može čuti tvrdnja da je lako tako biti predsjednik kluba ili tajnik kada sve dobiju iz grada. U isto vrijeme, barem do krize i nedostatka novca koji je uslijedio, uprave klubova nisu ništa ili gotovo ništa uspjele same osigurati od sponzora i prijatelja kluba. Nejasno je i zašto su neki klubovi inzistirali na ulasku u viši rang natjecanja kada nisu imali osiguran priliv neophodnih sredstava. Trebalo bi se zapitati zašto u nekim vukovarskim klubovima gotovo da nema domaćih igrača, a situacija je otišla toliko daleko da i trenere dovode sa strane. Takav je primjer HNK „Vukovara ’91“ koji se natječe u 2. HNL, a u čijem prvom sastavu igraju najviše dva ili tri Vukovarca. Ostali igrači, kao i trener, dolaze iz Vinkovaca, Osijeka, BiH itd.

Postavlja se i pitanje gdje su rezultati škole nogometa, ali i gdje je nestala juniorska generacija HNK „Vukovara ’91“ koja je prije nekoliko godina osvojila drugo mjesto na Prvenstvu Hrvatske za amaterske klubove. Očigledno je da ćemo se u budućnosti morati mnogo više i ozbiljnije baviti sportom te kod stvaranja momčadi i selektiranja igrača paziti da ih što više bude iz Vukovara. Na taj način možda bi i gledatelja na tribinama bilo više.

01.05.2010.

Autor: Ivan Bader

http://www.panorama-vukovar.hr